Dugotrajnost bioloških zalistaka jedno je od ključnih pitanja u suvremenom liječenju teške aortne stenoze, osobito zbog sve šire primjene transkateterske zamjene aortnog zaliska (TAVI) u mlađih bolesnika i onih s nižim kirurškim rizikom. Iako su kratkoročni i srednjoročni ishodi TAVI-ja dobro potvrđeni, podaci o dugoročnoj trajnosti bioproteza bili su do sada ograničeni.

U ad hoc analizi randomiziranog kliničkog istraživanja PARTNER 3, objavljenoj u časopisu JAMA Cardiology, autori su procijenili sedmogodišnju trajnost bioloških zalistaka u bolesnika s simptomatskom teškom aortnom stenozom i niskim kirurškim rizikom liječenih TAVI-jem ili kirurškom zamjenom aortnog zaliska. U istraživanje je uključeno gotovo 1.000 bolesnika randomiziranih na jednu od dviju metoda liječenja, pri čemu su analizirani pokazatelji strukturne disfunkcije bioproteze, zatajenja bioproteze i potrebe za ponovnom intervencijom.

Rezultati su pokazali da su nakon sedam godina učestalost strukturne disfunkcije bioproteze, zatajenja bioproteze i ponovnih zahvata bile niske te usporedive između bolesnika liječenih TAVI-jem i kirurškom zamjenom zaliska. S druge strane, disfunkcija bioproteze povezana s trombozom bila je češća nakon TAVI-ja, no većina tih događaja zabilježena je tijekom prve tri godine praćenja i rijetko je dovela do zatajenja bioproteze. Učestalost disfunkcije povezane s endokarditisom bila je niska i nije se razlikovala između dviju skupina.

Autori ističu kako ovi rezultati predstavljaju dosad najdulje randomizirano praćenje trajnosti bioloških zalistaka u bolesnika s niskim kirurškim rizikom. Dobiveni podaci potvrđuju da transkateterska i kirurška zamjena aortnog zaliska ostvaruju usporedivu dugoročnu trajnost bioproteze, uz nizak rizik od strukturne degeneracije i potrebe za ponovnom intervencijom.

Rezultati ove analize pružaju vrijedne informacije za donošenje terapijskih odluka u bolesnika s teškom aortnom stenozom. Usporediva trajnost TAVI-ja i kirurške zamjene aortnog zaliska tijekom sedmogodišnjeg praćenja dodatno podupire primjenu individualiziranog pristupa pri odabiru optimalne metode liječenja, uzimajući u obzir obilježja bolesnika, očekivano trajanje života i mogućnost budućih intervencija.

 Cijeli članak možete pročitati na poveznici: https://jamanetwork.com/journals/jamacardiology/fullarticle/2850866